Analizu o mogućoj crveno-zelenoj koaliciji, temi o kojoj se u sarajevskim političkim kuloarima već dugo govori, a koju je Ajdin Latić prije gotovo godinu iznio u videoformi na FACE TV-u i koja je tada izazvala veliku pažnju u redovima Trojke, zbog njene važnosti i intrigantnosti prenosimo u cijelosti – tim prije što njene ključne teze i danas, na pragu predizborne kampanje, djeluju jednako aktuelno.

Piše: Ajdin Latić

Afera „spengavanje“, bez obzira kakav će pravosudni epilog imati, ipak ima svoju mnogo dublju pozadinu. Ona je dio jedne strategije i „behind the scenes deal“ koji ima za cilj spengati Nermina Nikšića i SDP i, ako ne milom, onda silom, privući ih u zagrljaj SDA – još uvijek najmoćnije političke organizacije u Bosni i Hercegovini. Jer je to jedini način i put da se Bakir Izetbegović vrati na vlast nakon izbora 2026. Evo zašto je to tako.

Nakon što je izgubila vlast i prethodno doživjela debakl svog lidera u utrci za Predsjedništvo, a što je ključni moment preokreta na političkoj sceni u Federaciji, SDA je danonoćno radila na svom povratku i, ruku na srce, kao nijedna druga partija u BiH, predanim radom rušila svoje protivnike. Uz digresiju da su druga stvar njihove metode diskreditacije oponenata, druga je tema to što su izgubili onu silinu u napadima koja ih je krasila u vremenima brutalne političke bitke protiv lidera SBB-a Fahrudina Radončića.

Netom nakon što su izgubili vlast na državnom i federalnom nivou, sve karte bacili su u narative koje je trebalo po svaku cijenu narodu utuviti u glavu. A u pažljivo režiranoj terapiji za kolektivne frustracije niko im nije ravan kad umjesto vizije nude vjerski emocionalizam i psihologiju mase.

Narativi o izdajama, Trojci kao nametnutoj vlasti, lošim namjerama zapadnih sila prema Bošnjacima, priče su prve, djelimično uspješne faze strategije SDA koja je iza nas. U sadašnjoj fazi propagande treba ubijediti narod, ne da je SDA bolja solucija, jer bi to bio gotovo nemoguć zadatak zbog imidža koji su stekli, nego ponavljati bezbroj puta, bez prestanka, i to posebice kroz savremeno oružje propagande – društvene mreže – da je sve isto, da su svi jednako korumpirani i da su političke promjene nemoguće.

Od mrzitelja Izetbegovića do novih saveznika

U tome im ponajviše pomaže jedna nova njihova snaga – analitičari, pa i novinari, da im je Bog na pomoći u njihovim unutrašnjim borbama, a koji su slavu stekli kritizirajući i rušeći upravo njih. U jednom velikom prijelaznom roku kao svojevrsnom fenomenu bh. političke lige, gotovo sve špic-igrače, kritizere, a neke i otvorene mrzitelje porodice Izetbegović, SDA je pokupovala, pardon, pokupila na svoju stranu.

Koristeći se polugama vlasti u velikom broju općina, ponekom gradu i u nekoliko kantona, plaćenim medijima te hiljadama svojih kadrovika, trideset godina raspoređivanih po institucijama, sektorima i odsjecima, a kojima nova vlast pera ne može odbiti, i, naravno, uz pomoć svog najvažnijeg saveznika, Islamske zajednice, narativ da se SDA milion posto vraća na vlast iduće godine i da je to gotova stvar prisutan je na svakom koraku. Čak i kod simpatizera Trojke. S druge strane, usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u UN-u, nova diplomatija, evropski put, uloga u spengavanju Milorada Dodika, tramvaji, pruge, povećanje minimalne plate, porodiljske naknade i tako dalje, zbog narativa SDA, ali i zbog katastrofalnog PR-a Trojke, priče su koje jednostavno ne mogu doći do izražaja.

Ipak, ostavimo sve ovo po strani. Jer izjave i postupci lidera SDA Bakira Izetbegovića, sve učestaliji sastanci sa stranim ambasadorima, dolazak na jedan mig za stol Draganu Čoviću i vapaji za novom-starom koalicijom sa njim, stalne izjave ljubavi prema SDP-u, ne obazirući se na izljeve ljubomore svoje odane ljubavi DF-a, umor na njegovom licu i još mnogo toga, za one koji pažljivo analiziraju, govore samo jedno. Nervoza.

Iza samouvjerenosti stoji neumoljiva matematika

Izetbegović, sa ogromnim iskustvom u koaliranjima, začkoljicama našeg izbornog sistema, domovima naroda i drugom, uprkos uspješnoj predizbornoj kampanji koju vodi već tri godine, itekako je svjestan neumoljive matematike i izvjesnog nedostatka famoznog koalicionog kapaciteta koji ga je već koštao gubitka vlasti. Također je svjestan da su mu u utrci za Predsjedništvo sa istim protivnicima šanse gotovo nikakve.

Primjerice, ako kao paradigmu uzmemo Federaciju, a na državnom nivou je za SDA situacija još nepovoljnija, prema rezultatima CIK-a, SDA je na prošlim izborima osvojila 238 hiljada glasova, dok su stranke Trojke osvojile 250 hiljada. Stranka Narod i pravda, za koju iz SDA uporno tvrde da će doživjeti potop na izborima i koju danonoćno ruše izvana i pogotovo iznutra, osvojila je tada oko 70 hiljada glasova. A upravo zahvaljujući bjesomučnim napadima sa svih frontova na predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića, držeći ga tako u žiži javnosti, jer i antireklama je reklama, ali i zahvaljujući važnoj ministarskoj poziciji na kojoj se nalazi, Konaković sam, bez puno truda, može povući 70 hiljada glasova. Slična situacija je i sa također ispromoviranom Sabinom Ćudić, novom predsjednicom Naše stranke, koja je na prošlim izborima osvojila oko 50 hiljada glasova. Da ne govorimo o razlici u godinama, potentnosti i energičnosti, modernom proevropskom kursu tih dvoje političara u odnosu na lidera SDA. A to je bitna i za SDA pogubna činjenica. Jer takozvana „Z“ generacija koja, recimo, u Srbiji ruši nacionalistički režim kao takav i ovdje već glasa na izborima.

Na koncu, kada bi ove dvije stranke, uvjetno rečeno, i podbacile, kako to iz SDA najavljuju, sve im može nadoknaditi SDP koji je na prošlim izborima na nivou Federacije osvojio 130 hiljada glasova. Jer odluke iza kojih ponajviše stoji Nermin Nikšić, poput neradne nedjelje i povećanja minimalne plaće, itekako kao promjene zadiru u mase. Postoji još niz drugih stvari, posebno kad je Kanton Sarajevo u pitanju, koje SDP-u daju šansu za veliki uzlet.

Takozvani sateliti Trojke, NES kojem su vratili vlast u Krajini, stranka Rame Isaka, PDA i drugi, neutralizirat će satelite SDA, Stranku za BiH i DF, koji će na izbore izaći bez Željka Komšića kao kandidata za Predsjedništvo i zato vrlo vjerovatno doživjeti veliki pad.

Obezvrijediti Konakovića, spengati Nikšića

Stoga, na radnoj tabli u centrali SDA stoji zadatak koji se ne briše već godinama. Pod svaku cijenu i na svaki mogući način spengati Nermina Nikšića i SDP u svoje okrilje i u svoju buduću vlast. Diskreditirati Konakovića i NiP kao ključno, vezivno tkivo Trojke, u tolikoj mjeri obezvrijediti da u jednom momentu i SDP-u postane neprihvatljiv i nepotreban partner.

U sklopu tog zadatka čak i reis Husein Kavazović sa svojim autoritetom svaku priliku koristi da na vjerskim i kulturnim skupovima spenga nekog viđenijeg SDP-ovca, odvede ga na stranu i pokuša ga uz vjerske, duhovne poruke ubijediti da samo SDA i SDP ujedinjeni mogu spasiti Bošnjake i državu od nasrtaja din-dušmana.

Ali dileme koje Izetbegoviću ne daju mira ni nade zapravo su sasvim logična pitanja. Zašto bi SDP, kao najjača stranka Trojke koja ima mogućnost birati i najvažnije pozicije u vlasti, ušao u njihov mnogo puta viđen, smrtonosni zagrljaj? Zašto bi međunarodna zajednica, koja je imala i imat će presudnu ulogu kada se budu formirale nove koalicije i vlade, mogla podržati SDA koja je u svojoj antizapadnoj histeriji njihove predstavnike proteklih godina satanizirala? I zašto bi HDZ Dragana Čovića, kao vječiti fiks za formiranje vlasti, ponovo izabrao njih ako im, kako sami govore, Trojka daje sve, a oni ne daju ništa?

I na kraju, stvar koja ponajviše ne ide u prilog SDA, ali ni ostalim nacionalnim strankama u BiH, jeste uvođenje novih tehnologija za izbore koje će se primjenjivati 2026. i koje bi mogle dati potpuno novu sliku izbora na kojima neće biti hiljade mrtvih glasača. Zato je spengavanje SDP-a za svoju mirnu luku i komotnu većinu od države do kantona za njih pitanje svih pitanja.

A SDA, sa Bakirom Izetbegovićem na čelu, koji će zasigurno stolovati i u osmoj deceniji života, nalazi se u najtežoj poziciji u svojoj historiji. Zahvaljujući narativima o svom brzom povratku, uspjeli su sačuvati na okupu svoje kadrove, parlamentarce i aktiviste, ali još jedan mandat bez vlasti mogao bi za ovu najveću bošnjačku stranku značiti totalni kolaps. I kraj.