Da bi ljudi dali i državu za svoju stolicu, zvuči kao predizborna propaganda. Ali da je Bakir Izetbegović na priču uzimao Semira Efendića da će mu dati mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara, maltene funkciju premijera države, ako se odrekne kandidature za Predsjedništvo, tome se niko ne čudi. Najžalosnije je što je Izetbegović u posljednje vrijeme tom i drugim funkcijama, ne znajući ni kako će uopće proći na izborima, trgovao i s drugim ljudima i uzimao ih na priču već poznatim bakirovskim metodama, kad se kune na Allaha da je to bilo ili će biti tako.

Piše: Ajdin Latić

Efendić je, izrevoltiran stalnim igricama toplo-hladno SDA prema njegovoj stranci, burno reagirao, i to u maniru onog tvrdoglavog Efendića iz vremena afere „Asim“, ljutitog zbog pokušaja poigravanja s njim, poručivši da se na takav način ne trguje važnim državnim stvarima i ne obećava ono što uopće ni nemaš za dati te da, na koncu, on nije taj tip.

A da zaista nije, dokazao je više puta tokom, za njegove godine, ipak prilično duge političke karijere.

Čovjek koji je „pokopao“ SDA

„Da se s malim ne može pričati“, govorkalo se za Efendića po centrali SDA još 2012. godine, kada je sa svega 29 godina postao načelnik najveće sarajevske općine, Novog Grada. Kod tadašnjeg predsjednika SDA Sulejmana Tihića dolazili su ugledni sarajevski poratni biznismeni da se žale kako Efendić neće da im završi reprogram milionskih dugova prema Općini i slične stvari. Efendić je odolio Tihićevim pritiscima, uz obrazloženje da prodajom samo jednog od automobila koje voze mogu izmiriti velik dio obaveza prema Općini.

Zbog još sličnih kuloarskih priča o svojoj političkoj svojeglavosti, ali i zbog realizacije ideja da od zapuštenih vojnih objekata napravi parkove poput Centra „Safet Zajko“, kao i drugih dobrih rezultata, zadobio je povjerenje građana koje mu je omogućilo da bez većih problema osvoji ukupno četiri mandata.

Tako su rasle i ambicije koje nije skrivao. Da ide na više nivoe vlasti, da vodi visoku politiku, da otvoreno kritizira rad SDA-ovih premijera, pa čak i da se usudi kritizirati tada najmoćniju damu među Bošnjacima, u to vrijeme gotovo nedodirljivu Sebiju Izetbegović.

Koliko je spreman ući u opasne političke rizike i udariti u sami vrh partije koja ga je iznjedrila, najbolje ilustrira afera „Asim“, koja je uslijedila nakon što nije uspio preuzeti kantonalnu organizaciju. Njenim objavljivanjem nanio je SDA nesagledive posljedice, možda i presudne da se ova stranka pred narodom razotkrije kao korumpirana unutar same sebe.

Trojka je za Efendića bogomdana

Da se ne boji SDA, ali ni pravosuđa u Sarajevu koje ova stranka, znaju to i ptice na grani, već trideset godina kontrolira, pokazao je i nakon nesretnog slučaja sa smrtnim ishodom koji je prouzročio. Nije se ušutio, nego je i na pokušaje niskih udaraca, koje SDA tradicionalno realizira preko svojih internet-jurišnika i čije kuhinje Efendić dobro poznaje, uzvraćao napadima na prvu damu Sebiju Izetbegović ili žestokim optužbama i svađama s prvim ljubimcem Izetbegovića i scenaristom putinovskih predizbornih spotova Farukom Kapidžićem.

Svjestan je Efendić moguće odmazde iz više interesnih klanova unutar SDA, ako bi do nje moglo doći. A posebno je toga postao svjestan kada im je zadao najbolniji udarac upravo u vrijeme kada su najviše ranjeni i kada nemaju vlast u svojim rukama: kandidaturom za Predsjedništvo BiH, kojom je dodatno umanjio šanse, ako ih je i bilo, Bakira Izetbegovića za povratak u Predsjedništvo.

Zato je malo vjerovatno da će Efendić, s pažljivo građenim potencijalom svoje Stranke za BiH i imidžem konzervativnog, desno orijentiranog, ali progresivnog političara i patriote, za kakvog u bošnjačkom biračkom tijelu itekako ima plodnog tla, nakon izbora pristati na dobro poznati smrtonosni zagrljaj SDA. Tim zagrljajem su sve svoje partnere dosad politički podavili. Pa ih hvalili, pa procesuirali, pa grlili, pa odbacivali kada im više nisu bili potrebni, pa ih opet grlili…

On je ipak profil političara koji stalno izlazi iz sjene. Zato je za njega baš sada, bez obzira na žestoke sukobe koje s njima ima i kritike koje im neprestano upućuje, format vladajuće Trojke gotovo bogomdan.

Da mu vlast s njima u Sarajevu nije mrska, već je pokazao ušavši sa svojim kadrovima u vlast 2023. godine. Nakon izbora u oktobru zahvaljujući svojoj kandidaturi koja će zasigurno povući i stranku, sasvim je izvjesno da će imati šta donijeti za stol, prije svega s Elmedinom Konakovićem i Nerminom Nikšićem. Jer onima koji pažljivo prate kampanju već sada je jasno zašto bi upravo odnos SBiH, SDP-a i NiP-a mogao postati jedna od ključnih postizbornih političkih računica.

Smjena generacija

Dodamo li ovoj priči još Našu stranku, NES iz Krajine i neke manje stranke koje Trojku podržavaju na ovaj ili onaj način, dobili smo rasplet od kojeg Izetbegović ne može oka sklopiti.

Stoga se Efendiću otvara prostor da popuni prazninu na bošnjačkoj desnici, nudeći snažnije odgovore Dodikovom secesionizmu, ali i da se, nakon lošeg imidža koji je Trojka izgradila u odnosima s Dodikom i Čovićem, možda i s neke državničke pozicije, nametne kao njen prijeko potreban politički korektiv.

Drugo, neće imati potrebe uvjetovati SDP da iz vlasti ukloni njegovog ljutog protivnika Vojina Mijatovića jer se, s podignutom optužnicom, ali i drugim okolnostima i netrpeljivostima unutar vlastite stranke, izgleda sam uklonio. Animozitet s Konakovićem, koji je i nastao u vrijeme kada su obojica bili mlade SDA nade, neće mu biti teško izgladiti.

A ono što nikada neće izgladiti jeste dugo odgađani sukob s vrhom SDA i sarajevskim klanom koji predvodi Sebija Izetbegović, a koji mu nikada neće zaboraviti sve ono što im je tokom godina politički prouzročio.

Ovakav scenarij jakog probosanskog bloka značio bi i konačnu smjenu generacija. Ako bi još sarajevski mediji, koji, kakvi god bili, ipak u velikoj mjeri vladaju medijskim prostorom u zemlji, takvoj političkoj garnituri iz patriotskih razloga dali vjetar u leđa, uz već poznatu podršku zapadnih ambasada Trojci, bila bi to politička snaga sada vrlo iskusna i sposobna suprotstaviti se secesionističkim politikama i politikama blokada zemlje, odakle god dolazile. Time bi ujedno SDA bila oslabljena i bez kapaciteta za sklapanje vlasti s HDZ-om i SNSD-om, izuzev eventualno u pojedinim kantonima.

I ujedno bi bila dugoročno spriječena mogućnost da neko za svoju stolicu i povratak u vlast trguje državom i da se njenim svetinjama, poput revizije presude protiv Srbije, kocka.